Lavoslav Ružička, prvi hrvatski nobelovac i jedan od najvećih kemičara predinstrumentalne epohe nagradu za svoju upornost i rad dobio je za djelomičnu sintezu muških spolnih hormona adrosterona i testosterona.

Rođen 13.09.1887. godine u Vukovaru, u obrtničkoj obitelji, sa majkom seli u Osijek gdje završava klasičnu gimnaziju kao dobar učenik. Kako je imao izrazitu sklonost prema prirodnim znanostima opredjeljuje se za tehniku te 1906. godine upisuje Visoku tehničku školu u njemačkom gradu Karlsruheu. Tamo diplomira i doktorira u području iz organske kemije.

Svoj rad nastavlja u Zürichu gdje je istraživao strukturu aktivnih sastojaka biljke dalmatinski buhač. 1916. godine Ružička se odvaja od Staudingera kod kojeg je radio kao asistent te zbog skromnih sredstava za život biva prisiljen obratiti se švicarskim kemijskim tvrtkama sa kojima surađuje u godinama koje slijede.

Od 1927. – 1929. godine radi na Sveučilištu u nizozemskom Utrechtu kao profesor organske kemije na istraživanju makrocikličkih spojeva. 1929. vraća se u Zürich gdje predaje kao profesor organske kemije na Visokoj tehničkoj školi. Taj period označava najuspješnije razdoblje njegove karijere.

1934. godine uspijeva djelomično sintetizirati muški spolni hormon androsteron, a 1935. godine djelomično sintetizira testosteron. Tada se svjetska znanstvena javnost okrenula ka njegovom laboratoriju u Zürichu. 1939. godine stiže zaslužena nagrada za rad i upornost – Nobelova nagrada za kemiju za "rad na polimetilenima i višim terpenima".

U burnim zbivanjima za vrijeme II svjetskog rata Ružička gubi neke od svojih najbližih suradnika. Ponovo obnavlja laboratorij i prima mlade znanstvenike. Jedan od njih je i budući hrvatski nobelovac Vladimir Prelog. Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća njegov interes istraživanja se mijenja i usmjerava na biologiju i istraživanja u tom području. U mirovinu odlazi 1957. godine.

Potpuno se posvećuje svojim hobijima fotografiranju i uzgoju alpskog bilja. Njegov vrt sadržavao je stotine alpskih biljaka koje je godinama strastveno sakupljao i uzgajao. Umire 26.09.1976. godine u Mammernu.

Osim Nobelove nagrade tijekom života dobio je i mnoga druga znanstvena priznanja, osam počasnih doktorata uključujući i doktorat Sveučilišta u Zagrebu.

U rodnoj kući Lavoslava Ružičke u Vukovaru nalazi se muzej posvećen njegovu životu i radu koji je bio oštećen u Domovinskom ratu. Godine 2004. počela je obnova muzeja kroz fundaciju "Kuća Ružička" koja bi ove jeseni trebala biti završena i predstavljati memorijalni muzej i znanstveni centar za mlade znanstvenike.