Hrvatska je zemlja s jedinstvenim prirodnim fenomenima od čije ljepote zastaje dah. Ta prekrasna netaknuta priroda zaštićena je kroz nacionalne parkove, parkove prirode i rezervate u kojima obitavaju autohtone, rijetke i zaštićene životinjske vrste.

Taj oblik zaštite prirode i bića koja tu žive je neophodan jer je čovjek sebi uzeo za pravo da istrebljuje divlje životinje sve više radi zabave, a sve manje radi prehrane. Pravo svake divlje životinje je da živi na slobodi u svom prirodnom okolišu i ima se pravo razmnožavati.

Zakon o zaštiti prirode govori da se nijedna životinja ne smije koristiti radi čovjekove zabave te su i divlje životinje zaštićene temeljem tog zakona. Zaštićene su pojedine vrste sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i beskralješnjaka.

Od morskih stanovnika zaštićeni su dobri dupin, obični dupin, kitovi, plemenita periska, glavata želva i sredozemna medvjedica.

Dobri dupin je jedina trajno naseljena vrsta u Jadranu. Istraživanja su pokazala da u Jadranskom moru obitava oko 220 dobrih dupina, a najveći broj se kreće u akvatoriju otoka Lošinja.


Obični dupin nije trajno naseljen u Jadranu, ali u naše more ulazi u potrazi za hranom kroz Otrantska vrata. Od dobrog dupina razlikuje se u boji kože. S leđne strane je tamno smeđe do crne boje, a trbušna strana mu je bijela.
Najveća živuća životinja danas je kit usan – plavetni kit. Kitovi ne žive trajno u našem moru, ali ponekad dođu slijedeći brodove te su i oni zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode.

Plemenita periska je Sredozemni endem i rasprostranjena je po čitavom Jadranu, a vrlo je cijenjeni ukras i traženi suvenir. Živi na pjeskovitom dnu priobalnih područja šiljatim dijelom zakopana u sediment.

Sljedeća vrsta je Sredozemna medvjedica koju još nazivaju i "morski čovik". Medvjedica je izvrsni plivač, ali jedan dio svog života provodi na kopnu u špiljama, grotama i na žalovima, uglavnom na teško dostupnim mjestima. Medvjedice žive same ili u malim skupinama, a hrane se ribom.

Još je jedan stanovnik mora koji spada u zaštićenu vrstu, a to su kornjače od kojih je najrasprostranjenija glavata želva. Ova vrsta kornjače jedina je stalna vrsta u Jadranu, a obitava u vodama sjevernog Jadrana. Taj akvatorij je vrlo važno i pogodno područje za ishranu i rast ove zaštićene vrste.

Od kopnenih životinjskih vrsta zaštićeni su vukovi, divlje mačke, risovi i vidre.

Vukovi su izuzetni predatori koji imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže u ekosustavu. Ravnotežu održavaju loveći bolestan, slab ili star plijen, ali ako nema mesa hranit će se i biljnom hranom. To su društvene životinje i žive u čoporu radi lakšeg preživljavanja i prehrane. U izuzetnim slučajevima napast će domaće životinje, a s obzirom da se ne hrani redovito može gladovati i duže vrijeme.

Ris je naša najveća mačka, a prepoznat ga možemo i po čupercima crnih dlaka na vrhovima ušiju. Ris je bio naša autohtona divljač sa prebivalištem na Risnjaku u Gorskom kotaru, ali je nestao i ponovno je naseljen. Hrani se zečevima, lisicama i srnama, ali za razliku od vuka lovi i zdravu divljač.

Divlja mačka je naša autohtona divljač i rasprostranjena je u svim našim lovištima. Slična je domaćoj mački, ali je krupnija i snažnija. Živi samotnjački u starijim visokim šumama, a hrani se sitnim glodavcima iako može savladati lane ili tetrijeba gluhana.

Vidra je sljedeća ugrožena vrsta. Obitava u staništima uz vodu na kopnu-uz rijeke, jezera, ribnjake i na velikim močvarnim područjima. U kopnenim dijelovima nastanjuje porječje rijeka Drave i Save, a u obalnom dijelu porječja rijeka Mirne, Raše, Zrmanje, Krke i Neretve. Postale su ugrožena vrsta lova i krivolova, zagađenja voda, uništavanja staništa i nedostatkom organizama u vodi koji joj služe kao hrana.

Sve su te životinje i još brojne druge ugrožene zbog onečišćenja okoliša, nestajanja njihovih prirodnih staništa te pretjeranom uporabom pesticida, a uzročnik svemu tome je čovjek. Naša divlja fauna sačinjava naše prirodno nasljeđe koje se mora sačuvati za buduće naraštaje, stoga poštujte prirodu i propise o zaštiti životinja.