Selo Čigoč nalazi se nedaleko od Siska, udaljen samo sat vremena vožnje od Zagreba. Čigoč se smjestio usred Lonjskog polja, jednog od najvećih i najočuvanijih močvarnih parkova prirode i poznat je kao obitavalište bijelih roda.

Pored roda, tu žive i ptice koje spadaju u ugrožene vrste i čija se staništa smanjuju svake godine sve više, a to su orao štekavac, prdavac prepeličar, crna roda, orao kliktaš i druge. S obzirom da je područje močvarno i bogatstvo flore je veliko. Područje je najvećim dijelom pokriveno šumom hrasta lužnjaka i graba, a močvarni predjeli prekriveni su cvjetovima lopoča. Na okolnom području raste i veliki broj ljekovitog bilja. Područje obiluje vodom pa su riječni rukavci bogati ribom. Tu živi čak 24 vrste riba; štuka, grgeč, amur, šaran i ostale vrste koje se u Lonjsko polje dolaze mrijestiti rijekama Dunavom i Savom.

Posebnu atraktivnost ovom kraju, ipak, daju rode. Godine 1996. Čigoč je dobio naslov Europskog sela roda i nema kuće koju ne nastanjuju bijele rode. U selu živi stotinjak stanovnika u tradicionalnim drvenim kućama, a na njihovim krovovima dom su pronašle bijele rode kojih ima više nego stanovnika.

Ptičji stanovnici samo privremeno napuštaju svoj dom i to svake godine u isto vrijeme. Odlaze u toplije krajeve oko 24. kolovoza, a vraćaju se početkom proljeća, oko 19. ožujka kad obnavljaju svoja gnijezda. Čigočani kažu da selo postoji oko 300 godina i da su rode oduvijek bile tu, a bit će i dalje jer je nemoguće zamisliti Čigoč bez svojih letećih stanovnika.